ZAVNOBiH


Ponedeljak, 26.09.2016

25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu održano je Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a. ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organantifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata. Tog dana donesena je odluka naroda  BiH da njihova zemlja „koja nije ni srpska, ni hrvatska a ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.

 

Veoma važan momenat u definisanju državnosti Bosne i Hercegovine predstavlja Deklaracija o pravima građana u Bosni i Hercegovini, koju je usvojilo Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, održanog 30.juna do 2.jula 1944.godine u Sanskom Mostu. U Deklaraciji se dalje kaže da će narodna demokratska vlast u Bosni i Herecgovini zajamčiti: „Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina“.

 

Ova odreba je kasnije postala ustavno načelo. Odredbe ove Deklaracije, u saglasnosti su, i sa tadašnjim i sa ovovremenim evropskim standardima, o zaštiti sloboda čovjeka i građanina. Deklaracija o pravima čovjeka u Bosni i Hercegovini garantuje: slobodu vjere, slobodu zbora i dogovora, udruživanja i štampe, ličnu i imovinsku sigurnost građana, te slobodu privatne inicijative u privrednom životu i ravnopravnost žene sa muškarcem.

 

Mi se nećemo ovdje baviti time što se Dan državnosti ne obilježava u cijeloj zemlji, niti time koliko vladajuća struktura priznaje ili ne priznaje odluke ZAVNOBiH-a.

 

Činjenica je da su Bosanci i Hercegovci životni prostor formirali u historijskim i međunarodno priznatim granicama Bosne i Hercegovine. Svoje prirodno pravo na državu i teritoriju oni su stoljećima gradili i izgrađivali zajedno. Smatrali su i danas smatraju da je zajednički život u zajedničkoj državi historijska i civilizacijska tekovina i nužnost potvrđena u višestoljetnom iskustvu.  Stoga smatraju da je hiljadugodišnje duhovno i civilizacijsko iskustvo i nasljeđe osnova da se na bosanskohercegovačkim prostorima  sačuva smisao zajedničkog života, i jedino kao takva BiH ima nade da bude uređena u skladu sa visokim standardima koje je za nju ZAVNOBiH propisao.

 

Ako se osvrnemo na to šta smo imali nakon ZAVNOBiH-a, vidjet ćemo da je narod živio solidno i solidarno, s puno nacionalne tolerancije, osjećaja za susjedstvo i dobročinstvo, za skromnost, za kulturno i obrazovno uzdizanje.  Bili smo sportska, filmska, muzička i umjetnička sila u tadašnjoj Jugoslaviji, sa velikim međunarodnim uspjesima naših sugrađana. Nezaposlenost je tada bila izuzetak, dok je danas pravilo.

 

I pored svega toga, neki političari svoju nacionalnost pretvaraju u profesiju, dok im je jedini cilj širenje mržnje. Izlaz iz trenutne političke situacije moguć je samo ako se bude radilo u interesu svih građana, i samo ako jedini cilj bude ekonomski jaka zemlja koja će svim svojim građanima pružiti jedanke uslove i koja će, kao takva, težiti da svojim građanima pruži bolju budućnost.