Bosna i Hercegovina u ranom srednjem vijeku

Vedran Džihić: „Mogućnost oslobađanja od tereta prošlosti (…) u ratu (1992-1995) sadržanom razmišljanju u etničkim grupama (…)“

Srijeda, 06.04.2016

Bosna je od početka bila multireligijska, multikulturalna i multietnička

U sačuvanim pisanim historijskim izvorima Bosnu prvi put, u 10.stoljeću, spominje bizantijski car i hroničar Konstantin VII (period vladavine 913-959). Tada je to područje obuhvatalo današnje Sarajevo duž rijeke Bosne, do Zenice, što predstavlja samo jednu petinu današnje teritorije. No, propašću Bizantijskog carstva ova mlada regija banovina ubrzo je dobila na veličini i uticaju, jer je ugarska vrhovna vlast više bila formalno nego stvarno prisutna. Oko 1200.godine država se pod vladavinom Bana Kulina (period vladavine 1180-1204) prostirala do Save na sjeveru, i njegovog nasljednika Bana Mateja Ninoslava do Hercegovine na jugu i Livna na zapadu. Banovina je već tada dosegla približnu veličinu današnje teritorije. Najveću ekspanziju Bosna je ostvarila pod vlašću Tvrtka I. Kotromanića, koji je 1377.godine krunisan za kralja. Njegovo kraljevstvo ubuhvatalo je prostor koji se prostirao daleko izvan današnjih granica i uključivalo je Dalmaciju, dijelove Srbije i Crne Gore, između ostalog i dijelove kasnijeg Sandžaka.

Religijska raznolikost i nezavisnost Bosne

Primjetno je da se jedan, ne tako beznačajan, broj Bošnjana (pojam će u sljedećim postovima biti pojašnjen) u religijskom smislu već tada izdvajao od katoličke Hrvatske, koja je izražavala pripadnost Rimu i pravoslavne Srbije koja je održavala bliske veze sa Bizantijom. Rijetki su historijski izvori koji govore o Crkvi bosanskoj tako da o njoj nije mnogo poznato. Činjenica je, međutim, da se, do osmanlijskog osvajanja, ponavljaju svjedočenja o bosanskim bogohulnicima, zvanim još i Bogumilima i pokušajima, kako rimskih Papa tako i ugarskih kraljeva, da istrijebe ove Heretike. Čak su i Ban Kulin i njegova žena, navodno, pripadali Crkvi bosanskoj, zbog čega im je Papa Inocent III (1198-1216) prijetio krstaškim ratom od strane ugarskog kralja.

 Važan je period u kojem je jedan veliki dio bosanskog stanovništva pristupio islamu, i u kojem je počeo socijalni preokret sa novim društvenim poretkom , a koji je trebao da traje do danas. Osmanlije koje su od 1953. godine državu postepeno zauzimale i na njenu se teritoriju integrisale, koristile su izraz Boşnak za stanovništvo Bosne, koje je masovno, kao ni u jednoj drugoj osmanliiskoj provinciji izuzev Albanije, konvertiralo u islam. Razlozi za to su sporni, ali zavise, sigurno, od religijskih uvjerenja mnogih Bošnjaka o kršćanskom Zapadu kao nečemu što je ocijenjeno bogohulno i koje je kao takvo pobijeđeno.